Malo prije vratila sam se iz neobičnog mjesta prelijepe prirode koja je u tami blještala obasjana sa bezbroj zvijezda. Ugasila sam sva svijetla na svome automobilu kako bi potpuno doživjela i osjetila Tihu Božićnu noć. Podigla sam oči prema nebu, ugledala sam svu njegovu ljepotu. Obuzeo me neki poseban osjećaj, promatrala sam zviježđe: Miječni put, Mala kola i Velika prema Sjeveru i da ne nabrajam. Tada sam osjetila veliku duhovnu snagu stapajući se sa Svemirom i ostalim Glaksijama. Započelo je moje pravo putovanje. Misli su mi navirale brzinom svjetlosti. Više nisam bila sigurna da li sam to ja, kao ljudsko biće, neki mali atom ili mikro čestica u Univerzumu! Pomislih kako sam u stanju neke halucinacije, s obzirom da malo spavam i još manje jedem. Nekako sam više usmjerena na duhovnu hranu, koja me ispunjava. Opet ne smijem zaboraviti na materiju ili materijalnost. Jer me ona zarobila, i teško joj se mogu oteti. Shvatila sam da to mogu samo kroz meditaciju. Problem je u tome, što jurim za materijalnim dobrima cijele godine, iz dana u dan, ne misleći na sebe niti na svoju okolinu. Iz toga razloga nisam mogla shvatiti koja je moja uloga i gdje sam ja za Božić. Zahvaljujući Božiću osjetila sam svu ljepotu duhovne snage i energije koja me ispunila ispod zvijezda u posebnoj i velikoj noći. Što je zapravo Božić?!
Opisno, to je najveći kršćanski blagdan u kojemu se slavi rođenje Otkupitelja i Spasitelja svih onih koji u njega vjeruju i kojima je potrebna duhovna snaga. Božić je duhovna ljepota. Nisam o tome nikada pretjerano razmišljala, već sam se uvijek na taj dan rado prisjećala mirisa bakinih kolača i poklona ispod božićnog drvca. Uvijek na taj dan pokušavam evocirati uspomene i sjećanja na sve one koji su mi dragi i koje volim, na svoje nabližnje s kojima želim biti na taj dan, ili samo emotivno. Poistovjećujem ih sa zvijezdama na nebu. Pomislih kako bi bilo tužno da nema Božića!
E, pa, Sretan Božić!
Nema komentara:
Objavi komentar