Međunarodna Raku keramička radionica na Ješkovu

Kod samoga dolaska na Ješkovo, kao simbol kulture, nadaleko u polju zaredani po strogoom vojničkom špaliru naziru se velike drvene skulpture, one su izložene u prirodi kojoj i pripadaju. Moj brat je dodao kao ga podsjećaju na Partizane u zbijegu, iz ratnih filmova koje je gledao. Mene podsjećaju na svemirske putnike iz Stonehenge. Svatko sigurno ima svoju asocijaciju.

Ješkovo

Ješkovo je kultno okupljalište svih društvenih slojeva, slikara, kipara, ribolovaca, školske i vrtičke djece, te ljubitelja prirode i društvenih aktivnosti svih izričaja. Ovaj tjedan, sa završnicom na 27. lipnja, Ješkovo je bilo u znaku raku-radionica u smislu prastare raku-tehnike, modeliranja i glaziranja umjetničkih glinenih objekata. Iako sam po vokaciji slikarica, nisu mi previše poznate tehnike modeliranja i izražavanja u nekim drugim fizički čvrstim materijalima poput gline.

Dragutin Ciglar Leo

Naime, ovoga vikenda provela sam u društvu poznatih keramičara i onih koji nešto više znaju o modeliranju, pogotovo u izražavanju tehnike raku-a. Raku je veoma stara japanska tehnika kojom se dobivaju zanimljivi umjetnički predmeti, koje su vješto oblikovale ruke umjetnika. Svi izmodelirani umjetnički objekti u glini peku se na visokoj temperaturi oko 800 – 950 stupnjeva celzija, u specijalnim pećima, nakon toga predmeti se polažu u piljevinu, gdje se hlade i tako dobivaju pravi porculanski izgled, zanimljive strukture.

Dražen Eissenbeisser iz Koprvnice

Vjerno mi je objasnio moj simpatični sugovornik i sudionik Igor Veseli iz Čakovca. Pravi je profesionlac u svom poslu od kojega i živi, te surađuje s mnogim galerijam. Igor briljira ovom spomenutom tehnikom izračujući anđele, a i sam mi pomalo tako djeluje, zagonetno i smireno, objašnjavajući mi spomenutu tehniku do svakoga i najmanjega detalja.

Igor Veseli iz Čakovca

U prelijepoj divljini i prirodi jezera Ješkova, čiji mir narušvaju samo labudovi siktanjem, braneći svoje '' ružne pačiće'' od potencijalnog neprijatelja, odvijao se nesvakidašnji skup nesvakidašnjih umjetnika, prvenstveno keramičara. Prava je rijetkost doživjeti neka nova iskustva i steći neka znanja u umjetnosti baš u netaknutoj prirodi, a da nije u nekoj urbanoj radionici velegrada. Organizator ove kulturne i hvalevrijedne manifestacije je a udruga Motacilla alba (bijela pastirica), riječ je o autohtonoj vrsti ptice koja obitava na tom staništu jezera. Poznati guru i začetnik te i inih manifestacija

Branimir Dolenec i Tona  iz Koprivnice

čija udruga nosi i adresu Ješkova, je poznati Dalmatinac, koji se prometnuo u Podravca, Dragutin Ciglar Leo, koji svojom nesebičnom energijom i zlaganjem svake godine okuplja na stotine umjetnika, posjetitelja, predstavnika medija i znatiželjnih ljudi na svom imanju. Dolaze tu poznate 'face: Atač, Večenaj, Baričević, Mucko, Božica Jelušić, Draženka Jalšić-Ernečić, Dražen Ernečić, Boris Roce, Stjepan Milinković, Zlatko Crnković, Igor Zidić, Tonko Maroević, Marijan Špoljar, Dragutin Feletar, Hrvoje Petrić, Enerika Bijač, te ostali jet set koji pripada kulturi i znanosti, teško mi ih je sve pobrojati.

Military park

Cilj moga osvrta i interesa je raku-radionica koja je okupila raku-stvaratelje van naše zemlje, tako da je poprimila međunarodni karakter. Našli su se tu umjetnici iz Mađarske, Austrije, Srbije, Slovenije. Radionicu je vodio poznati keramičar Boris Roce iz Rijeke. Prelistavajući katalog koji se odnosi na prošlogodišnja zbivanja dalo se isčitati da su tada umjetnici radili na zadanu temu, Pijevca kao simbola Podravine, a vrlo uspješni eksponati našli su svoje mjesto na izložbenim pozicijama čiji su autori vrijedni raku-stvaratelji: Đurđica Horvat iz Zagreba, Emil Benčić također iz Zagreba, Grozdana Korpar iz Križevaca, Ivančica Cvitić Znidarčić iz Zagreba, Jasmina Diklić iz Novog Sada, Nadica Eichhorn iz Zagreba, Peter Osvar iz Kanjiže, Smiljana Brezovec Meštrić iz Preloga, Elke Huala iz Austrije, Erszebet Mezei iz Kanjiže i Dragutin Ciglar Lao iz Koprivnice odnosno Ješkova.

                                                                        Narodno veselje

Nije se sve svela samo na rad. Nakon napornog rada trebalo je malo i predahnuti. Tako se sve svelo na narodno veselje uz dobru hranu i piće, pogotovo su me se dojmili riblji specijaliteti koje je savršeno pripremao Stankov team. Stanko je domorodac.

Stane team

On je ustvari ved, inače je prijatelj moga brata i moj prijatelj i kompa uz kojega nikada nije dosadno, a i ne može se ostali gladan.

Stane, autohtoni ved

Uvijek s njim idemo u dravske pustolovine.  Pravi je profić za pripremanje riblljih delicija. Uz ribe treba popiti i dobro vino, poslije kojega je teško stati na noge a kamoli sjesti za volan. Uvijek ima hrabraih, pa dokle ide. Nije mi bilo lako.

                                                                   Tamburaši