Slikari nove generacije - Ili, tanka je granica između profesionalizma i amaterizma.

Prateći slikare duži niz godina,  njihove aktivnosti i izričaje, na osnovu spomenutoga svrstala  sam ih u nekoliko slikarskih klasa, te tako došla do nekih zaključka.  U svemu je  ipak najvažniji  i presudan talenat. Slikarstvo je nekima odraz osobnosti, vokacija ili poriv, dok je drugima  dokolica,  izvor zarade (ako se uopće od slikarstva može preživljavati u današnje vrijeme?!) ili nešto treće. Bez obzira na završene škole,  seminare i akademiju. Znam slikare koji slikaju čisto rekreativno. U tome trenutku sigurno nije presudan talenat.  Oni  ustvari prave gužvu u slikarskom prostoru, čijim se (ne)djelima umanjuju vrijednosti slika, onih slikara koji nešto znače u slikarskom miljeu. U spomenutu kastu spadaju neki penzioneri i oni koji ne znaju kuda bi sa sobom, naprosto da ubiju dosadu. Vuna ima je skupa da heklaju, pa su se primili kista, pod svaku cijenu. Krenuli su na neke tečejeve slikarstva, misleći kako imaju prave učitelje, mislim da su se ipak prevarili jer im oni samo pokupe novac. Što su naučili? Ništa! A misle da jesu.  Ne znaju niti kako se ispravno opisuje dimenzija slikarskog uratka, te  čemu služe letvice u pozadini impregniranog platna. Svako malo potvrđuju svoje neznanje. To je takozvana slikarska sendvič klasa. Njihove slike ili uratci su nalik jedni na druge, slični su kao jaje jajetu, te se na njima  ne mogu tagirati autori. Sve slike nalikuju jedana na drugu, kao da ih je izmislio jedan slikarski um. Obično dominira tamna podloga sa svijetlim i zagasitim motivima i sjenama prema objketima. Nema ničega novoga, već se nazire neki renesansni štih.  Obično nemaju veze sa okolinom i podnebljem, pa se mnogo puta mogu susresti motivi nekih brdskih predjela ili udaljenih krajeva, kakvi se samo viđaju na razglednicama. Čula sam kako se u toj slikarskoj školi 'prectava' sa tuđih slika-fotografija. Dakla takvi uratci su  bezvrijedni, nisu zasebni u izričaju, nisu inovativni, a talenat je uzaludno spominjati.

Druga klasa su slikari-amateri koji imaju sasluženo mjesto pod slikarskim nebom. Tu spadaju slikari naive, svih triju generacija. Njihov talenat je na zavidnoj razini, te se mogu ruku pod ruku usporediti sa akademcima. Kada napravimo usporedbu s akademskim slikarima možemo primjetiti kako su spomenuti 'naivci' slikari koje krasi izuzetan talenat,  te imaju svoj zaseban i prepoznatljiv stil, slikaju na staklu, što je za akademske slikare nepojmljivo. Začudilo me i to što sam među inima susrela vrlo mlade i inovativne slikare. Akademski slikari za razliku od niavaca, su školovani slikari koji su niz godina proveli na akademiji te tako stekli potrebna znanja i vještine,  kod njih talenat nije presudan. Neki akademski slikari se samo potpisuju referencama, a kistove okvače o klin nakon završene akademije.  Ako bi uspoređivali jedne i druge  naišli bi na niz različitosti i jednakosti, a krajnji rezultat jednima i drugima je ipak kvaliteta. Rigidnost cijena na  tržištu njihovih uradaka je trendovski određena. Tako je cijena slike dobre naive jednaka cijeni slike dobrog akademizma.

Već duže vrijeme pratim neke novonastale talentirane slikare koji ne spadaju niti u naivu niti u akademizam. Slikari su to mlađe generacije koji su poklonici pop-arta, visoko talentirani, te se tako i izražavaju. Oni se koriste medijima koji opisuju njihovu osobnost. To su uspješni arhitekti, scenaristi, stilisti, muzičari, istraživači. Njihove slike su zasebne po sadržaju i po izričaju. Teme su im slične kao i u naivaca. Slikari su okruženja. Sofisticirani i nadahnuti vremenom u kojem žive. Na poseban način izražavaju momenat, a posebno cjenim i volim slikarstvo  Chet Zara, Siegfrida Zademaca, fantastičnog i kompletnog Alexa Graya.. Za primjetiti je da dolaze novi i uspješni slikari mađe generacije, sa novim idejama i medijima, za koje nije presudna akademija. Oni nisu naivci iako nemaju završenu akademiju, oni su intelektualci drugog određenja i stava. Rekli bi da su to su lavovi nove slikarske generacije uspješni i priznati, koji predstavljaju novu slikarsku revoluciju. Zapravo ta pojava podsjeća me na slikare naivce koji su palili i žarili 70-ih, a cijene slika bile su im izuzetno visoke i pozamašne.

U svemu je zapravo presudan talenat.