Od Sumraka do Zore

Najbolji mi je dan za odmor i opuštanje od svakodnevnih poslovnih aktivnosti i turbolencija, svakako vikend. Prošloga  subotnjeg jutra ustala sam iz kreveta  sa zadovoljstvom,  s puno pozitivne energije i mnogo mašte u glavi, te adrenalina, krenula sam po dravskim zagonetnim putanjama, s ciljem, ali dokle stignem. U glavi su mi se slagali mnogi upitnici? Poput onih s dravskim vilama, čudovištima, sa stvarnim ili nestvarnim bićima. Moram priznati da mi nije bilo  lako doći do odredišta gdje me čekao brat i naš prijatelj, Stane ili Stanimir kako ga ja zovem od milja. Imala sam dosta problema s putovanjem, putevi su bili neobično  blatnjavi i neprohodni, po kojima su se nesmetano kretali samo  divovski traktori od nekoliko stotina konja. Cesta je bila totalno nalik na neki safari road. Vozeći se takvom gnjecavom cestom žuta boja s mojega auta sve se jače pretvarala u sivu.  Svako malo, nailazila sam na neke prepreke od kojih sam morala odustajati i vraćati se u polaznu točku, kako bih ponovo krenula, te smišljati neke druge rute. Glavna  navigacije u tome mom putovanju bio mi je svakako moj brat, zahvaljujući negovoj asistenciji putem mobilephona uspjela sam doći na pravo mjesto u (ne)pravo vrijeme.  Tamo sam se trebala sastati sa dobrim društvom, u namjeri da oni nešto rade, a ja da uživam i da im budem društvena podrška ili animator. 

Drava krije mnoge tajne, neke su vezane za maštarije, a mnogo njih je sadržano u okolici i pod zemljom. Naime, naplavine Drave dio su Panonske nizine koja je nekada bila Panosnko mora, a ispod zemlje su ostali mnogi fosili, znakovi i drveće. Lutajući Dravom, mnogo puta naišla sam na prirodne muzejske eksponate, kao napr. lubanju od nekoga fosila vodozemca, pa neke specifične biljke, pozlaćeno kamenje..Povod ovoga vikenda da se nađem u dravskoj emitivnoj destinaciji bio je pravi drveni ispodvodeni kapitalac-fosil u drvenom obliku, vrijedan pažnje,  težak nekoliko tona i star 500 i više godina.  Radilo  se o ogromnom divu crvenog brijesta, koji je po našoj procjeni rastao 60 godina skupljajući godove. Drvo je vapilo za preformansom, tako da smo se i mi primili posla. Stanimir i Braco dva prava kršna dravska vuka domorodca, kojima je svaki djeličak Drave dobro poznati i gdje se oni u njemu snalaze baš kao riba u vodi, uprli su sve svoje snage kako bi je utkali radni momenat. Uživali smo na prekrasnom i toplom zimskim suncu, okruženi vodom,  labudovima, roncima, divljim patka i svakojakom živinom koja obitava u tom prirodnom staništu. Toga dana imali smo dosta planova. Napravili smo i pokupili drva. Stane nas je počastio dobrim ručkom od najbolje spremljenih ribljih specijaliteta na dravskoj obali, vrijedan hvale i pažnje on je zaista pravi kulinarski majstor, u što smo se uvjerili bezbroj puta. Da poližeš prste. Uz sve to nije nam manjkalo dobro vino. Aperitiva od domaće šljivovice također se nismo odrekli. Sve je teklo baš kako smo i naplanirali. 

Radeći i družeći se nismo niti primjetili da se počela polako spuštati noć, a nebo se pretvorilo u najljepši scenarij  'zalaska sunca'. Kada smo pokupili naše blago, krenuli smo po debelom sumraku stranputicama koje su nas ipak dovele do kuće. Na stolu su nas dočekale fine svježe krafne i topla kuhana kava koju je za nas pripremila naša draga mama.  Doček baš kakav smo i zaslužili, pomislih. Tu nije priči kraj. Dobro raspoloženi i opskrbljeni dodatnom energijom krenuli smo dalje u  noćni pustolov, družeći se s mještanima u okolnoj gostioni koja se zove Pila-jevo sve do jutra. Zaredalo se nekoliko rudni, dobre zabave i smijeha nije nam nedostajalo. Bio je to vikend za pamćenje, koji ćemo uskoro nadam se i ponoviti. Još samo  da se odmorimo i  riješimo fizioloških posljedica koje baš nisu bile ugodne, a koje sam morala otrpjeti par dana. Usprkos svemu ipak ću se vratiti  i ponoviti prekrasnu i nezapamćenu pustolovinu kao iz filma 'Od sumraka do zore', redatelja i glumca Quentina Tarantina, koji sam odgledala nekoliko puta.