U neka nedavna vremena, dežurne kuharice bile su naše bake i mame, koje su pripremale hranu za cijelu obitelj. Jela se zdrava hrana. Sve namirnice su bile uglavnom iz domaćeg uzgoja. Uvijek se sjećam mirisa iz bakine kuhinje koji se širio nadaleko od kuće. Uvijek sam ga mirisala kada sam se približavala kući, vraćajući se iz škole. Sjećam se mirisa finih bakinih kolača od dizanog tijesta i pogače s orasima od crnoga brašna, te pečenja, koji su mirisali posvuda otvarajući mi apetit i želju za ukusnim jelom. Nauživala sam se bakinih fantastičnih jela, koje je samo ona znala pripremati.
Nažalost, u današnja moderna vremena, čari bakine kuhinje potpuno su se izgubile. Danas bake nisu jedine kuharice. Djeca od malih nogu idu u vrtić, tamo imaju svoj doručak i ručak, školarci se hrane u školi, studenti u studenskim menzama, a radnici na poslu pojedu poneki obrok. Nemaju svi radnici privilegiju toploga i kvalitetnog obroka. Bez obzira na današnju nezavidnu ekonomsku situaciju, te izrazito teška vremena opterećena nesocijalnim momentima, Podravkini radnici se ipak mogu pohvaliti s kvalitenim obrokom odnosno gablecom. Kako je Podravka tvrtka u čijoj se domeni nalazi izvorna baza za proizvodnju prehrambenih proizvoda, ona se oduvijek dostojno brinula za svoje zaposlenike, na način da nitko nije mogao ostati gladan, osiguravajući im tako uvijek dobar gablec. Taj svoj stav zadržala je do današnjeg dana.
Iz Podravkine kuhinje koje je opremljena suvremenom tehnologijom svaki dan se priprema po tisuću i više gableca. A potrebe za finim gablecom svakim danom postaju sve veće. Radnici se redovito odlučuje za svoj ručak u Podravki. U trci za egzistencijalnim sredstvima, a mnogobrojne poslovne aktivnosti sputavaju današnju suvremenu ženu u njezinoj dvostrukoj ulozi radnice, domaćice odnosno hraniteljice obitelji. Ipak najidealnije rješenje je da se uzme topli obrok i ponese doma te da se pojednostavi priprema hrane u kući. Jasno nam je koliko je potrebno utrošiti vremena da bi se pripremio kompletan ručak za cijelu obitelj. Tu su još i dodatni troškovi vezani za kupnju namirnica koji opterećuju tanki kućni budžet, što nije poželjna pojava u današnjici, već predstavlja veliki teret za domaćinstvo.
U ovoj priči, važno je napomenuti da troškove gableca za radnike Podravke snosi Podravka. To su zapravo najbolje pogodnosti za radnike u ovim kriznim vremenima. Nameću mi se pitanja? Da li je to luksuz, štednja, neprilike, pogodnosti? Može se dati jedan jedini odgovor na sva ta pitanja, da je kvaliteta najvažnija. Dovoljno je sobom na posao uzeti praznu posudicu kako bi se u Podravkinom restoranu uzeo kompletan ručak i ponio doma za cijelu obitelj. Svjetski, luksuzno, brzo, jednostavno sve u jednome. Meni se čini ovo jako zgodno, što ne trebam kuhati i mirisati kuhinjske pare luka i ostalih namirnica kada se kuhaju, jer to jednostavno ne volim i užasno mi smrdi, kao što ne volim niti kuhati. S druge strane osjećam se poput dvorske plemkinje koja ima nevidljivu kućnu pomoćnicu. Ipak volim skuhati i pojesti svoju hranu, jer ne jedem baš sve namirnice pogotovo ne one koje su životinjskog porijekla.
Jedino mi je žao, što se u Podravkinom restoranu pored toliko vrsta ukusnih jela, ne služe i vegetarijanska jela. No, bilo kako bilo, gableci su besplatni što je najvažnije napomenuti usput i Podravkino požrtvovne osoblje kuhinje, koje s mnogo ljubavi i dobre volje, svakodnevno priprema po tisuću i više obroka. Potreba za toplim obrocima svakim danom je sve veća jer su ljudi shvatili da je najbolja kuhinja, Podravkina kuhinja bez dodanih spajsića. 
Nema komentara:
Objavi komentar