Slikarske klase - Naivci u maticu, ostali u meandar ili slikari prvog i drugoga reda

Uspješno su završili 16. tradicionalni podravski Motivi u Koprivnici. Riječ je o trodnevnoj manifestaciji koja je trajala od 2-4. srpnja koja je obilovala mnogobrojnim sadržajima, te za svakoga posjetitelja moglo se naći ponešto. Bio je to splet slikarstva, kulinarstva, folkolara, tradicijskih majstorija. Tako svi oni koji vole dobru hranu mogli su kušati i uživati u dobrom jelu  i kolačima, te se okrijepiti hladnim pićem ili sladoledom. Ljubitelji umjetnina, prvenstveno naive, također su imali savršenu priliku pogledati mnogobrojna djela odnosno slike na jednome mjestu, za čiji se izričaj koristi prvenstveno medij staklo te je naivno slikarstvo po tome i prepoznatljivo, jednostavno rečeno to su „slike na staklu“. U sklopu manifestacije bio je održan Sajam antikviteta, hrvatsko-mađarski gospodarski sajam, tako se imalo prilike sresti kovača, kovačicu, postolara, ciglara, već zaboravaljenih prastarih zanata, također se moglo vidjeti kako se dobiva rakija na tradicionalan način. Jednom riječju bio je to veliki izložbeni prostor na otvorenom, kojega su posjećivale rijeke ljudi, šetača, znatiželjnih promatrača i hedonista

                        Koprivnički trg

Na prvi ogled sve je bilo nekako već pomalo   stereotipno i patetično. Ali ako se malo udubimo u   analizu proteklih događanja, može se primjetiti da    su se zbile neke pozitivne promjene u smislu dizajna samoga sadržaja podravskih Motiva.

Zanimljiva je postava slika naivaca i ostalih kako su raspoređene. Naime, sajam naive ili podravski Motovi zapravo su sinonim za mnogobrojne izložene slikarske radove, koji dominiraju trgom Koprivnice. Interesantno je kako su dodjeljene pozicije autorima. Svakom slikaru je vrlo važna izlagačka pozicija u toj cijeloj priči.

Primjetila sam kako su na strateškim mjestima u Galeriji i u gradskoj Vječnici izlagali oni slikari naive koji predstavljaju kvalitetu u hrvatskoj naivnoj umjetnosti. Iako Šefica - kustosica, do sada je tvrdila kako u galeriji mogu izlagati jedino akademski slikari, nadam se da je mislila prvenstveno na kvalitetu izloženih uradaka čije referencu su u domeni kvalitete stvaralaštva. Dakle riječ je o prvoj poziciji ili prvoj klasi kvalitetnih naivaca, tu spadaju doajeni: Ivan Večenaj, Mijo Kovačić Ivan Generalić.

U drugu klasu ili u višii rang spadaju Josip Generalić, Josip Gregurić, Biserka Zlatar Milinković, Ivan Lacković Croata, Radovan Grgec. Pitamo se tko je u trećoj klasi. To su svi oni koji su dobili svoju poziciju i priliku za izlaganje na samome trgu odnosno u matici događanja. Primjetila sam kako su svi ti slikari zapravo šaroliko društvo i da nekima nije mjesto u trećoj klasi. Primjetila sam kako neki kopiranti besramno i bez trunke savjesti potpišu uratke svojim imenom i izlažu replike tuđih ideja. Zapravo se sami potcjenjuju, što nam govori kako zapravo nisu kreativni i sposobni za novu ideju ili novi izričaj. Uzmu jednostavno tuđu sliku-djelo, ovaj puta se radi o kopiranju djela Ivana Lackivića Croate, koliko sam primjetila. Koje li hrabrosti! Pitam se kako su takve slike dospjele na tako važnu manifestaciju i gdje je zapravo tu struka koja bi spriječila kradljivce tuđih ideja i takova devijantna ponašanja. Nakon toliko godina i pripremanja te hvale vrijedne manifestacije, znamareni su osnovni pristupi klasifikaciji djela, koji ozbiljnog promatrača dovode u zbunjenost, te potiču na razmišljanje o ozbiljnosti manifestacije. Mogla sam primjetiti kako su neki slikari naive zaista napredovali, te im pored kopiranata nije nikako mjesto. Sada idemo na četvrtu klasu slikara. Oni su zapravo dobili najgoru poziciju za izlaganje.

Njih su dizajneri sadržaja spomenute manifestacije strpali u 'svaštaru' tj. u paralelnu ulicu ili u mendar, šatrovačkim jezikom bi rekli da su „bogu iza nogu“. To društvo izlagača sačinjavali su akademski slikari, doduše samo dvojica autora koja su smogla hrabrosti da se izlože javnosti zajedno sa izlagačima ručnim radova, oslikanih vaza, ogledalima, te još nekim novonastalim slikarskim radovima, čiji su autori željeli okušati svoju sreću, nakon netom završene brzopotezne slikarske škole. Zapravo svi oni koji spadaju u tu četvrtu klasu , svakako su zaslužili da se i oni nađu na trgu zajedno sa ostalima.

   

Ako se 'kopirantima' dala izlagačka pozicija u matici, te onima autorima čiji izričaj nije sasvim u naivnom smislu, te bi tako bilo logično da i spomenuti slikari dobiju svoju izlagačku poziciju među inom 'slikarskom branšom'. Zašto ih odjeljivati od ostalih, jer su svi zajedno s istim namjerama i ciljevima: dobro se zabaviti, družiti, razmijeniti iskustva, te širiti nove slikarske horizonte na dobrobit društvene zajednice.

Naime, kada sam prolazila tom sporednom ulicom ili 'svaštarom' , primjetila sam nezapamćenu gužvu publike svh dobnih skupina,

tada mi je sinuo odgovor zašto je trg prazan, pored silnih izlagača nivnog slikarstva. Pomislila sam kako se publika iz nekoga razloga zapravo preselila u ulicu koja je u njima pobudila neke interese za razliku od trga. Tako je meandr odjednom postao matica, a matica meandar.