Slikarica sa stavom, govor u bojama

Zorka Forko, diplomirana slikarica, svoj radni vijek provela je kao likovni pedagog u Pitomači i u Legradu. Umirovljeničke dane provodi stvarajući punim intenzitetom. U njenom bogatom slikarskom opusu možemo zapaziti mnogobrojna umjetnička djela. Tako iz njenog suptilnog izričaja nastaju portreti poznatih, njenih dragih osoba, prijatelja. Neodoljive su i njene mrtve prirode nastale akvareliranom tehnikom, poznati su njeni pejzaži na mediju ulja na platnu, a nezaobilazne su i njene apstrakcije rađene pastel tehnikom. O njenom stvaralaštu dali su kritike mnogobrojni likovni kritičari znalci. Jedan od inih Pero Markić, prof. dao je svoje mišljenje o umjetničinom stvaralaštvu, pa ga citiram: „Zorka Forka od rane mladosti neposredno je vezana za zavičajnost Podravine sa svim njenim fenomenima te za primorski krš, koji ju rođenjem veže. Ona život gleda s ljepše, humanije strane ističući optimizam i upornost kao osobinu trajne ljudske vrijednosti. Svoj estetski kriterij temelji na figurativnom slikarstvu, mada ju suvremena likovna zbivanja dovode do ekspresivne apstrakcije u kojoj motiv ipak ne gubi smisao osnovnog značenja. Tako ova likovna umjetnica trajno istražuje i ističe nove spoznaje što se uočava kroz sve faze njenog razvojnog slikarskog puta. Tako umjetnica stvara viziju osnovnih pojedinosti slikaraskog sadržaja i bez velikih studija i skica motiv likovno oblikuje na osnovi promatranja (mrtve prirode, portrete, pejzaže) ili na osnovi misaone predodžbe i mašte ( apstrakcije, kompozcije, ilustracije). Ona vješto odabire tehniku i disciplinu umjetničkog govora, koju prilagođava karakteru motiva pa se prezentira kao vrsna slikarica uljem i akrilikom, kao profinjena majstorica lazurnog akvarela ili osjećajna krejonistica baršunastog pastela. U svakom stvaralčkom činu Zorka Forko s nadahnućem varira svaki nanos boje tražeći sklad između ideje i umjetničke poruke, između kolorita i sadržajne cjeline, između naglašenog i nastalog spontanošću poteza kista, sočnosti akvarela i mekoće pastela.

Ona ne gubi misaoni kontakt s onima koji će sliku samo vizuelno opservirati ili ju u privatnom i drugom vlasništvu posjedovati. Svom stvaralaštvu pristupa ozbiljno i predano ne povodeći se pomodarstvom pa nas većina njenih djela asocira na klasičan izričaj, kome se ponovno vraćaju dosadašnji apstraktisti. Stoga Zorkine slike obiluju tradicionalnim sredstvima likovnog kazivanja, kao što su zgusnuta kompozcija, centralna perspektiva, ritam boja i oblika, valer i impasto, te sklad svih elemenata u likovno – estetsku cjelinu. Zbog svojih izuzetnih rezultata i brojnih samostalnih i grupnih izložbi dodjeljena su joj mnoga priznanja, osvojila je više značajnih nagrada, uručene su joj brojne zahvalnice. Aktivna je članica likovne sekcije Podravke, član je istodobano u LIKUM-u, HDL-u, ZUH-a, i SHDLU-u, Zagreb. Uvrštena je u biografsku enciklopediju M.Krleža, ZAGREB. SUR ALLGEMEINES KUNSTLER LEXIKON (2004.) Munchen – Leipzig, SOROS, centar za suvremenu umjetnost, Zagreb.

Ostvarila je mnogobrojne samostalne izložbe u zemlji i u svijetu, te sudjelovala na stotinjak skupnih. Umjetničina aktivnost koje se nikako ne smije zaboraviti, da je sudionik mnogobrojnih humanitarnih kolonija u potrebite i dobrotvorne svrhe.