Od podruma do krova ili prevarantima nikad kraja

 Po zakonu svaka stambena zgrada koja ima više vlasnika stanova mora dati povjerenje „stručnom“ Stambenom servisu, koji se mora brinuti za popravke i održavanje zgrade, već kako je to zakonom uređeno, a stanari su dužni uplaćivati određeni mjesečni iznos na račun stambenog Servisa. Naoko sve izgleda idealno. Međutim spomenuti stanari sa broja 22, trg kralja Zvonimira, nemaju tu sreću. O njihovoj zgradi nitko ne brine. Zgrada se doima kao da je bila pod okupacijom duži niz godina. Krovna ploča je izrovana u čije se pukotine slijeva kišnica, te se zadržava i probija stropove gornjih katova. Koliko je samo umanjena vrijednost tih nkretnina?! Postoji velika opasnost da se strop definitivno uruši na glave stanarima. Pitamo se tko će tada odgovarati? Zna se tko bi trebao. Stanari su ogorčeni takvim ponašenjem stambenog servisa te se pitaju dokle će morati gledati velike mrlje na svojim stropovima koji prokišnjavaju kao stari kišobran, te zalaziti u smrdljive i neupotrebljive podrumske prostorije. Navažniji zaključak ove priče je taj, da bi se sve moralo promijeniti iz temelja. Od Servisa i predstavnika bi trebalo zatražiti nadoknadu štete putem suda, koja je prouzročena njihovim nemarom i postupcima.

Da li možete zamisliti situaciju, kada vam voda kaplje sa stropa u stan, iako kiše i oluje nije bilo već danima i tjednima, a vani vlada prava ljetna temperatura i to 40 stupnjeva celzija. Podrumske prostorije izgledaju kao da ih je pogodio tsunami, smrde, pune su vlage, jednom riječju neupotrebljive, iako spadaju u stambeni prostor. Stakleni prozor iznad stubišta prokišnjava, te kiša pada direktno u zgradu. Stanari nikako da se sklone od kiše koja im na sve strane curi po glavi. Priča zvuči veoma nevjerojatno, kao naučna fantastika. Vjerujte mi nije, već je riječ o pravoj istini. S druge strane upitno je kako i na koji način stambeni Servis raspolaže s novcima od pričuve. Upitno je i diskutabilno kako popravak dimnjaka može stajati 5 tisuća kuna? te su i ostale stavke iz izvještaja o trošenju za stručnu analizu.

Naime, riječ je torturi koji moraju trpjeti stanari četvrtog ili zadnjega kata na trgu kralja Zvonimira 22, a koja je izazvana nemarom, nebrigom i neznanjem stambenog servisa „Petrić“ iz Koprivnice, te zajedno sa predstavnicom stanara koje su ih sami izabrali. Ne smije se zaboraviti da je na inicijativu spomentog servisa povišena pričuva za 50 % kako bi se prionulo popravcima odnosno sanaciji oronule zgrade. Spomenuti servis traži dodatna financijska sredstva od stanara te za one koji nisu suglasni prijeti ovrhom i građevinskom inspekcijom. Pa nisu stanari mala djeca da bi povjerovali u nebuloze nesposobnog stambenog servisa ''Petrić''. Spomenute radnje uopće nisu u domeni poslova građevinske inspekcije. Sporno je, upitno i sumnjvo kako stambeni servis stalno traži dodatna financijska sredstva, a da do sada nije ništa učinio već i s povećannje pričuve od 50%.

Ova istinita priča može biti dobra pouka za javnost, odnosno za buduće vlasnike stanova, da ne daju svoje povjerenje olako bilo kome, te mjerodavnima da se pozabave problemom.