Crno bijela LICA i MASKE

Šetajući gradom, zamijetila sam poveći plakat na pročelju zgrade Muzeja u Koprivnici. Odmah mi je bilo jasno da je riječ o važnoj izložbi poznatog autora. Plakati izraženi na pročeljima muzeja i galerija, doimaju se svjetski sa snažnom porukom, u namjeri da nam privuku pažnju, a koji se mogu vidjeti na poznatim svjetskim galerijama poput Kunst Housa u Beču, Grazu, Klovićevih dvora, Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, da ne nabrajam dalje. Toliko njih sam posjetila da ih zaista nema smisla sve nabrajati. Volim miris muzeja, tamo bi se najradije nastanila, njihovi zidovi i eksponati govore o minulim epohama koje su ispunjena enigmama i pričama, potiču nam maštu.

Ovoga puta u muzeju Koprivnica bila je nesvakidašnja postava crno bijelih fotografija, vezanih za prošlost poznatih, koja niti jednoga posjtitelja nije ostavila ravnodušnim. Autor ove izložbe je naš poznati novinar i publicist Mladen Pavković, koji je izložio tristotine crno-bijelih fotografija. Sve one imaju svoju zasebnu priču koju je autor doživio družeći se s 'poznatim osobama' iz javnoga života, tijekom svoje novinarske karijere. Mnoga poznata crno-bijela LICA ili MASKE, kako ih je nazvao autor predogovora Igor Mandić, predstavljaju jedan prigodni vizuelni rez kroz zatečeno stanje našega takozvanog javnog života.

 

Nadalje Igor Mandić kroz svoje izlaganje ističe. Citiram autora: Tu su glumci i svirači, pjesnici i pjevači, sportaši i reproduktivci, slikari i spikeri, novinari i kompozitori, književnici i treneri, režiseri i kreatori..., čitava jedna mala galerija lica i figura, koje čine IKONOSTAS SUVREMENE MASIFICIRANE KULTURE. Zato ovo nije kritička fotografija, niti foto-studija sa analitičkim ambicijama: radi se o ilustraciji jedne MAGLICE koja poput koprene lebdi svima nama pred očima. To je roj raznovrsnih ličnosti, koje pamtimo nejasno, ali svjesni da svaka od njih ima neku ulogu i neko ime u kulturi i društvu u kojemu živimo. Neke od tih ličnosti već su utvare, a neke još nemaju čvršćih obrisa, ali upravo tako raznorodne one sve zajedno stvaraju taj imaginarni ikonostas u katedrali javnosti našega vremena. Ambicija Mladena Pavkovića, da taj ikonostas danas i ovako predoči, legitimacija je htijenje i marljivosi, a sigurno i spretnosti, ovladavanja zanatom i profesionalne zrelosti.

Još nešto: ovo nisu nastudirane fotografije, nego isječci iz svakidašnje prakse. Ukoliko se radi o životnijim fotografijama, ni u kojem slučaju o paradnim portretima, nego o svjedočanstvu neke djelatnosti, o izrazu jedne ličnosti. Vidimo da je Pavković poneku osobu zatekao u pauzi njene aktivnosti, neke je pak otkrio u pozi, za neke je tražio karakteristične detalje profesije, a kod nekih ga je zanimala grimasa, karakterne crte, profil, dakle lice za koje svatko naposljetku sam odgovara.
I zato, Pavković ne snosi krivicu ako je poneka ličnost ovdje ispala neuvjerljivom, praznom ili mekanom: on se našao tamo gdje je ta osoba nudila neko svoje lice, svoju gestu, svoj život, a njemu je bila dužnost da taj trenutak snimi. LICA I MASKE,

mogao bi zato biti podtekst ove zanimljive galerije, jer je očito da netko nesputano otvara svoj karakter pred fotografovim objektima, a da ga netko skriva, bojeći se istine o sebi. Ako ima istine u ovom zapažanju, onda je Mladen Pavković s pravom organizirao svoju izložbu, jer ne događa se svakoga dana, da netko tako samozatajno, poput njega, svojom pomnom tehnikom koristi ispoljavanju drugih, potvrđujući se samo posredno. (Zapis iz 1976. godine)

Moram spomenuti za ovu značajnu izložbu koja je zapravo hvalevrijedna gesta autora, kojom  sve fotografije donira u korist Muzeja u Koprivnici, kako bi obogatila fundus u korist za budućih vremena.

N.Z.L

Izložba mlade umjetnice, Brankice Novak

Samostalnom izložbom slika, 28. kolovoza u subotu u Galeriji "Stara škola" u Goli u 19 sati, predstavit će se mlada slikarica, Brankica Novak, koja je porijeklom rođena Prekodravka. Brankica će izložiti više od dvadesetak slika: pastela, kombinirane tehnike, crteža. Tematika koja je zaokuplja su uglavnom motivi njezinog okružja i sjećanja na djetinjstvo: ruralni sadržaji, mrtve prirode, cvijeće i krajolici. Predgovor za katalog koji će popratiti spomenutu izložbu napisao je novinar i publicist, Mladen Pavković. Izložbu će otvoriti saborski zastupnik i načelnik općine Gola, dr. Stjepan Milinković, dok će u glazbenom dijelu programa  otvorenja, nastupiti Tihomir Grobenski Tiki. Izložba će biti otvorena mjesec dana, odnosno tijekom rujna.

N.Z.L

Hodočašće i sportske igre

Cilj našega putovanje bilo je tradicionalno hodočašće na Mariju Bistricu, i sudjelovanje na sportskim igrama koje su bile priređene za osobe s invaliditetom, u hotelu blueSUN-Salve Regina nadomak svetišta. Organizator ovoga događanja bila je Udruga invalida Donja Stubica. Na tome mjestu trebale su se susresti mnogobrojne udruge invalida, iz cijele Hrvatske, u korist druženja i molitve. Tako su krenuli i naši invalidi udruge Koprivničko-križevačke županije sa Slavekom Kuzmićom na čelu. Ovoga puta bila sam na njegov poziv, vip-gost spomenutih događanja.

Krenuli smo rano ujutro, autobusom ispred zgrade podravskog Sunca. Za volan je sjela mlada atraktivna i iskusna vozačica Silvija, poznata svim drumskim osvajačima brzina. Malo je neobično kako će nas voziti tako mlada krhka žena, više nalik na djevojčicu nego na nekog debelog šofera s kravatom i autoritetom. Pomislim kako je emancipacija konačno zauzela svoje pravo mjesto u društvu. Zaista ju je bilo lijepo vidjeti kako graciozno upravlja velikom grdosijom, i kako joj je sve pod kontrolom.

Nakon par sati vožnje po prekrasnim zagorskim krajolicima stigli smo na naše odredište u Mariju Bistricu, gdje nam je u hotelu blueSUN-Salve Regina priređen srdačan doček. Program je zaista obilovao sportskim i vjerskim sadržajima. Pitala sam se, kako će ovi ljudi koji su drugačiji od drugih slijediti sav taj nezavidan tempo. Prvo je bila organizirana službena sveta Misa za sve invalide u crkvi Majke Božje bistričke, koju je predvodio Zlatko Koren rektor Svetišta te poznati fratar Bonaventura Duda. Nakon što smo se pomolili, vratili smo se u Hotel na ručak, gdje su se dalje odvijale sportske aktivnosti i takmičenja. Sada mi još više nije bilo jasno kako će ovi ljudi sve to izdržati. Meni je već svega pomalo bilo dosta, tako da sam odmor potražila u okrilju crkve kako bi si malo odrijemala na prekrasnom zagorskom suncu u tišini koju remete samo oblaci i pokoja ptičica. San mi je prekinuo mobitel i morala sam ići. Divila sam se tim prekrasnim ljudima koliko imaju snage i volje, te smisla za humor i zafrkanciju, te kako nikada ne posustaju. U njihovom društvu s njihovim prisustvom napunila sam svoje baterije, a koraci su mi postali iznimno laki, kao pero. Hodočašće se održalo pod visokim pokroviteljstvom Krapinsko-zagorske županije, Gradskog poglavarstva Donje Stubice i Orosljavlja, te prisutnih medija: HRT-studio Krapina, Radio Stubica, te još nekih postaja Hrvatskog Zagorja.

Na sportskim natjecanjima sudjelovali su članovi mnogobrojnih Udruga osoba s invaliditetom iz cijele Hrvatske: iz Koprivnice, Križevaca, Čakovca, Varaždina, Siska.. Sportske discipline u kojima se natjecalo bile su pikado, viseća kuglana, belot i nabaci krug. Naši invalidi Koprivničko-križevačke županije osvojili su dvije brončane medalje u disciplini pikado i viseća kuglana. U pikadu su se natjecali i dali svoj doprinos: Radmila Funtek, Dražen Mustač, Mirko Jagušić, Vjekoslav Horvatinović i moja malenkost, a u disciplini viseća kuglana sudjelovali su: Dražen Mustač, Stjepan Bačić, Slavek Kuzmić, Mirko Jagušić i Petar Baran. Tako nakićeni medaljama, zadovoljno smo završili naše hodoćašće na Mariju Bistricu, a dan nam je preletio u trenu i nikako da krenemo put za Koprivnicu.

                               

 Morali smo proslaviti naš uspijeh. U obližnjem kafiću ostvarili smo pravu zbirku staklenih flaša, a osmijeh s konobaričina lica nije se skidao. Naš glavni šef i vođa Slavek Kuzmić, stalno nas je poticao na prethodne vesele radnje i vadio oslikane papire iz svoga novčanika, sve je izgledalo da priči nema kraja. Frenki kao prava maskota dominirao je svojim širokim osmijehom zbijajući šale na svoj i tuđi račun te zabavljao cijeli trg u svetištu Majke Božje bistričke. Pomislim da je to sveto mjesto i kako se bilo vrijedno pomoliti Majci Božjoj za osvojene medalje. Ništa nije bez veze. Zaboravili smo totalno na vrijeme, naprosto smo bili u nekom vremenskom stroju, kada je stvarnost zauzela neku drugu nestvarnu dimenziju, koju je prekinula zvonjava Slavekovog mobitela.

       Bio je to poziv za povratak u Koprivnicu. Pozdravili smo se s konobaricom i Majkom Božjom, tako, teška srca krenuli prema autobusu, gdje nas je čekala naša krhka vozačica širokog osmijeha, Silvija. Ostali putnici baš i nisu imali široki osmijeh, jer su nas morali čekati kada smo mi proslavljali naše zarađene medalje.

Morali smo nekako nadoknaditi našu izgubljenu energiju. Put prema doma bio je brži nego što se moglo zamisliti. U autobusu je prevladavala dobra atmosfera i dobro duštvo s puno humora i zafrkancije, malo je trebalo da se i  zapleše! Odjednom smo se našli na početnoj točki odakle smo i krenuli.

Svojom spretnošću nas je ponovo zadivila naša krhka vozačica, kada je autobus na neki čudan i nemogući način, na koji odgovor ima samo fizika, uvela u dvorište. Bio je to kraj našega nezaboravnoga putovanja, ali ne i kraj naših budućih druženja s dragim ljudima koji su drugačiji od drugih, a koji svojom nesebičnom energijom daju zaseban značaj u društvu.

N.Z.L.

Drugačiji od drugih

Koračajući stepenicama na prvi kat zgrade

podravskog Sunca u Koprivnici, mjesta gdje se udomila Udruga invalida Koprivničko-križevačke županije, naoko nisam primjetila ništa neobično i zasebno, što bi odavalo da se ovdje zadržavaju ljudi drugačiji od drugih. Većina njih treba i/ili pomagala kako bi mogli funkcionirati u svakodevici. Uskoro sam shvatila, da ti ljudi koji imaju zaseban i priznat status u drušvu imaju toliko dobre volje i stvaralačke energije na kojoj bi im mogli     ponekad  zavidjeti u smislu održavanja raznih edukacija, sportskih aktivnosti, kreativnih radionica, sportskog jahanja, ciljano, niz drugih korisnih aktivnosti za samoodržanjem.

 Njihove aktivnosti nemaju barijere.  Vitrine im krase brojni trofeji i pehari osvojeni na sportskim natjecanjima. Ovakve zavidne aktivnosti, koje ujedno vode napretku i razvoju pojedinaca i društva u cjelini, su svakako za pohvalu i poticaj. Udruga u svome članstvu broji 750 članova, na čijem je čelu dugogodišnji voditelj i agilni predsjednik, Slavek Kuzmić, koji je alfa i omega za ovu udrugu, može se reći, a njegova desna ruka je ipak žena, simpatična tajnica, Iva Lukčin, koja je glavni operativac i nositelj svih poslova i aktivnosti. Naravno da bi ova udruga mogla funkcionirati potrebna joj je pomoć i ostalih suradnika i prijatelja, iz vana, a kojih zaista ne manjka.

Ovo je bio samo uvod u zaseban događaj koji je obilježila likovna humanitarna kolonija. Već tradicionalno, četvrtu godinu za redom, 31. Srpnja 2010. održana je likovna kolonija na imanju Drageca Ciglara Lea, u prekrasnom krajoliku jezera Ješkovo blizu Gole. Važno je spomenuti donatore i neke važne ljude koji su je svojim nesebičnim zalaganjem poduprli. Svakako trebamo spomenuti prvoga čovjeka i saborskog zastupnika, načelnika općine Gola dr. Stjepna Milinkovića, pokroviteljstvo Koprivničko-križevačke županije, koja je kroz projekt za kulturu sufinancirala likovnu koloniju, Općinu Gola, Turističke zajednice Gola, udruge L.U. Motacilla Alba Ješkovo, te Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koji putem programa „Slobodno vrijeme mladih osoba s invaliditetom“ podržavaju kreativnu i likovnu radionicu udruge.

Shvativši humanitarnu gestu slikari su se odazvali u većem broju:

Zorka Forko, Štefanija Baranašić, Đuro Belušić, Drago Ciglar, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Zoran Ivić, Marijana Janeković, Jaroslav Jelak, Kristina Mandić, Miroslav Mandić, Ivan Minđek, Nada Pakasin, Vladek Pakasin, Stjepan Pongrac, Marijo Senko, Melinda Sokač, Nenad Solić, Dražen Tetec, Štefanija Varović, Nikola Večenaj–Leportinov, Danica Vrban, Nada Zlatar Lukavski i Sara Šestak. Umjetnici su se družili u ugodnom prirodnom ambijentu uz dobru hranu koju su za njih pripremili vrsni seoski kuhari s Brankom na čelu, te glazbu Zlatka Buhinjaka i showmana Frenkija do kasnih poslijepodnevnih sati.

   

Sve slike nastale na koloniji, biti će izložene u galeriji „stara Škola“ u Goli prilikom božićnih i novogodišnjih blagdana. Time će se dodatno obogatiti kolekcija umjetničkih djela, koje pripadaju Udruzi invalida Koprivničko-križevačke županije. Spomenuta kolonija ima humanitaran aspekat, a donirane slike, jednim dijelom će krasiti zidove Udruge, dok ostala financijska sredstva, koja će biti prikupljena prodajom, namjenit će se za kupnju potrebnih invalidskih pomagala kako bi se ovim ljudima koji su drugačiji od drugih, osigurala bolja kvaliteta života.

N.Z.L.