Blankino druženje s novinarima uoči EP-a

Pred odlazak u Barcelonu na Europsko prvenstvo u atletici koje počinje 27. srpnja, Blanka Vlašić u petak se družila u Splitu sa sportskim novinarima. U ležernoj atmosferi i s velikim osmjehom na licu, svjetska prvakinja najavila je pohod na medalju koja nedostaje u njezinoj bogatoj riznici. Naime, dvostruka osvajačica svjetskog zlata, srebrna na Olimpijskim igrama u Pekingu nikada se u seniorskoj konkurenciji nije popela na europsko postolje. Sada će to pokušati u Barceloni, gdje ne će biti njezine najveće ovogodišnje konkurentice Amerikanke Chaunte Howard-Lowe, ali će skakati Tia Helebaut i Ariana Friedrich koje Blanki uvijek žele promrsiti račune. Blanka odlazi u Barcelonu nakon dobrih priprema i s vodećom pozicijom u Dijamantnoj ligi u kojoj je s četiri pobjede osvojila maksimalnih 16 bodova. Kvalifikacije skoka u vis na rasporedu su 30. srpnja, a finale 1. kolovoza.

J. L.

From the roof to the basement - Or how far reaching human negligence and its consequences

Whether you can imagine a situation when you water dripping from the ceiling into the apartment, although rain and a storm was not, but the days and weeks, and right outside summer temperature 40 degrees Celsius. It's not all. Basement look like they were hit by tsunami, smelly, full of moisture, in a word, useless, although the fall in residential area. Glass window above the staircase rains, the rain falling directly into the building. Tenants can not seem to be prone to them from the rain all the leaks on the head. The story sounds very unlikely, as science fiction, believe me not, but it is a real truth. On the other hand it is questionable how and in what way a residential service has money from the reserve. It is questionable and debatable how to repair the chimney is 5 thousand? as well as other items from the report on the expenditure for expert analysis.

Namely, it is torture to have to suffer the residents of the fourth or top floor in the square of King Zvonimir 22, which is caused by carelessness, negligence and ignorance of the housing service, "Patricius" in Koprivnica, and together with the tenants that they have chosen.

By law, every residential building that has multiple owners of dwellings must be given to trust "experts" Housing Service, who must take care of repairs and maintenance of buildings, but how is it regulated by law, and tenants are required to pay the monthly amount on account of Housing Services. Apparently everything looks perfect. However mention tenants with number 22, the square of King Zvonimir, not so lucky. About their building no one cares. The building seems to have been occupied for many years. The roof panel was ravaged in which the gap left rainwater, and is struggling to retain and ceilings of the upper floors. What is the only reduced the value of these properties? There is a great danger that the ceiling finally collapses on the heads of the tenants. I wonder who will then respond? We know who should. Housing Service and a representative of tenants! Succinctly? The residents were outraged by such behavior of the housing service, and wonder how long will have to watch the big stain on your ceiling that leaking like an old umbrella, and go down in useless and smelly basement. The most  important conclusion of this story is that, to make it all had to change fundamentally. And representatives of the services should seek compensation through the courts, which is caused by their negligence and actions. This may be a good lesson for the public, or future landlords, not to give their trust easily to anyone.

 

    

Izložba Sniježane Behin

Izložba radova autorice Snježane Behin u vitrini ispred restorana prehrane u Podravki spoj je pjesama, goblena i ilustracija koje je Snježana povezala u jednu cjelinu. Njezina svaka pjesma, slika, ilustracija… ima svoju priču. I nije to obična priča, to je izloženi dio osobe koja ima dušu i kako je netko napisao, stvara poetske (zlatne) škrinjice koje govore o njezinom životu, prirodi i o ljudima oko nas. Iako ima oko stotinjak napisanih pjesama, do sada nije objavila niti jednu zbirku, a u pripremi je „Kraljica tišine“, koja će biti obogaćena vlastitim ilustracijama. Zanimljivo je i da te ilustracije radi, odnosno crta – čačkalicama, čime dobiva preciznost bojanja. Na pitanje zašto do sada nije objavila svoje pjesme, odgovara – Zar je sad kasno?Izložba će se moći razgledati tijekom naredna dva tjedna.

A.V.

 
   

 

Slikarica sa stavom, govor u bojama

Zorka Forko, diplomirana slikarica, svoj radni vijek provela je kao likovni pedagog u Pitomači i u Legradu. Umirovljeničke dane provodi stvarajući punim intenzitetom. U njenom bogatom slikarskom opusu možemo zapaziti mnogobrojna umjetnička djela. Tako iz njenog suptilnog izričaja nastaju portreti poznatih, njenih dragih osoba, prijatelja. Neodoljive su i njene mrtve prirode nastale akvareliranom tehnikom, poznati su njeni pejzaži na mediju ulja na platnu, a nezaobilazne su i njene apstrakcije rađene pastel tehnikom. O njenom stvaralaštu dali su kritike mnogobrojni likovni kritičari znalci. Jedan od inih Pero Markić, prof. dao je svoje mišljenje o umjetničinom stvaralaštvu, pa ga citiram: „Zorka Forka od rane mladosti neposredno je vezana za zavičajnost Podravine sa svim njenim fenomenima te za primorski krš, koji ju rođenjem veže. Ona život gleda s ljepše, humanije strane ističući optimizam i upornost kao osobinu trajne ljudske vrijednosti. Svoj estetski kriterij temelji na figurativnom slikarstvu, mada ju suvremena likovna zbivanja dovode do ekspresivne apstrakcije u kojoj motiv ipak ne gubi smisao osnovnog značenja. Tako ova likovna umjetnica trajno istražuje i ističe nove spoznaje što se uočava kroz sve faze njenog razvojnog slikarskog puta. Tako umjetnica stvara viziju osnovnih pojedinosti slikaraskog sadržaja i bez velikih studija i skica motiv likovno oblikuje na osnovi promatranja (mrtve prirode, portrete, pejzaže) ili na osnovi misaone predodžbe i mašte ( apstrakcije, kompozcije, ilustracije). Ona vješto odabire tehniku i disciplinu umjetničkog govora, koju prilagođava karakteru motiva pa se prezentira kao vrsna slikarica uljem i akrilikom, kao profinjena majstorica lazurnog akvarela ili osjećajna krejonistica baršunastog pastela. U svakom stvaralčkom činu Zorka Forko s nadahnućem varira svaki nanos boje tražeći sklad između ideje i umjetničke poruke, između kolorita i sadržajne cjeline, između naglašenog i nastalog spontanošću poteza kista, sočnosti akvarela i mekoće pastela.

Ona ne gubi misaoni kontakt s onima koji će sliku samo vizuelno opservirati ili ju u privatnom i drugom vlasništvu posjedovati. Svom stvaralaštvu pristupa ozbiljno i predano ne povodeći se pomodarstvom pa nas većina njenih djela asocira na klasičan izričaj, kome se ponovno vraćaju dosadašnji apstraktisti. Stoga Zorkine slike obiluju tradicionalnim sredstvima likovnog kazivanja, kao što su zgusnuta kompozcija, centralna perspektiva, ritam boja i oblika, valer i impasto, te sklad svih elemenata u likovno – estetsku cjelinu. Zbog svojih izuzetnih rezultata i brojnih samostalnih i grupnih izložbi dodjeljena su joj mnoga priznanja, osvojila je više značajnih nagrada, uručene su joj brojne zahvalnice. Aktivna je članica likovne sekcije Podravke, član je istodobano u LIKUM-u, HDL-u, ZUH-a, i SHDLU-u, Zagreb. Uvrštena je u biografsku enciklopediju M.Krleža, ZAGREB. SUR ALLGEMEINES KUNSTLER LEXIKON (2004.) Munchen – Leipzig, SOROS, centar za suvremenu umjetnost, Zagreb.

Ostvarila je mnogobrojne samostalne izložbe u zemlji i u svijetu, te sudjelovala na stotinjak skupnih. Umjetničina aktivnost koje se nikako ne smije zaboraviti, da je sudionik mnogobrojnih humanitarnih kolonija u potrebite i dobrotvorne svrhe.

Lopta je okrugla za PAN-trube

Vruće nedjeljno popodne i sparina, dali su mi povoda da odem do rijeke Drave kako bih se osvježila. Već sam počela zamišljati svoje noge kako gacaju po ljigavom dravskom kamenu, te kako mi voda osvježava gležnjeve, i cijelo tijelo. Kako ne volim sama lutati oko dravskih menadara i rijeke Drave, i ovoga puta potražila sam društvo.

Nazvala sam ga na mobitel, iako sam znala da mi se neće odmah javiti, što sam i unaprijed zaključila. Nije se javio. Prepustila sam se budućem ishodu. Sinula mi je strategija kako ostvariti cilj. Upotrijebila sam drugu metodu, u koju sam bila 99% sigurna. Poslala sam poruku sadržaja : gdi si? Idemo na Dravu. Nije prošlo niti 20 minuta, pojavio se, kao iz oblaka. Znala sam. To je moj brat, s kojim imam zasebnu komunikaciju.

Sjeli smo zajedno sa psom u njegov crni Golf i krenuli putem prema Dravi s namjerom da lutamo po dravskim meandrima i plićacima, uživajuću u mirisu dravske flore. Kako je Drava divlja i hladna nije mi ugodna njena voda, za kupanje. Dok on navuče peraje ili ronilačko odijelo i baci se u maticu, ja volim šetati i uživati u plićaku te zaleći na neki panj, stari.

Putem prema Dravi zaustavili smo se u centru Otočke, s namjerom da popijemo hlanu pivu. Otočka je malo raštrkano seoce, sa oko 300-tinjak stanovnika, koje se smjestilo u Prekodravlju, blizu mađarske granice. To je moje rodno selo, čiji sam stalni gost u zadnje vrijeme. Razlozi su važni i mnogostruki. Tamo su stalno neka događanja, i nikako da dođem s time na kraj. Volim uživati sa svojim prekodravski društvom i ekipom kako ih ja nazivam. Oni su zapravo Vedi. Uvijek su dobro raspoloženi i spremni za druženje i dobru cugu.

Te nedjelje u Otočki se održavo nogometni turnir, valjda je to trebalo označiti kraj svjetskog nogometnog prvenstva. Skupilo se dosta ekipa, šaroliko društvo dominiralo je seoskim nogometnim igralištem. Sjatili se tu stanovnici svih dobnih skupina. Svi dobro raspoloženi i nasmijani iako je temperatura u hladu bila 32 st.scelzija, a kako je tek bilo igračima, pitanje je. Za dobru volju i dobro društvo nema prepreka. Sjeli smo među navijače, malo smo se ipak separirali, kako bi se mogli što bolje zabaviti i uživati u hladnom pivu. Začas smo se pobrojili. Jedino smo trebali čekati našeg glavnog Veda Staneja, odnosno Stanka, tako ga zovamo od milja, jer nas uvijek nasmijava svojim smicalicama. Kako mu je bilo oko i uho malo 'tvrdo', jedva smo ga uspjeli zainteresirati da nas primjeti. Napokon, ugledao nas je, potrčao prema nama kao Supermen. Prvo mu je stigla brada a noge posljednje. Mislila sam da je munja prozujala. U jednom trenutku stol je pozelanio od rosnih boca Pan-a. Ponekad smo zaboravili da smo zapravo na utakmici, pažnju su nam plijenile rosne flaše napunjene hladnim napitkom od hmelja. Nismo bili previše zabrinuti, svjedno ćemo saznati rezultat od Hobotnice. Pomislim kako bi bila dobra na salatu, sigurno bolja od takzvanog fish-graha kojim su me uspjeli prevariti samo da me nahrane neobičnom lutom hranom koju su spremali za goste za kraj turnira, za gladne igrače i publiku. Ja i moja ekipa dobil smo prije prioritetne porcije jer smo si dobri s kuharom. On nas voli pa nas je prve nahranio kako bi bili što više žedni, a možda smo mu bili ' pokusni kunići'. Baš je opak, iako izgleda dobročudno i prevrtljivo te priča viceva kao da ih pušta iz rukava. Nisam mogla pojesti ručak, probala sam ga samo. Nasreću, što smo poveli našega cuku koji se pridružio grahu. Slasno se oblizivao, i nije niti primjetio da je pojeo podosta chiija.

Nakon potok ispijenih piva, sjetili smo se da nam je možda cuko žedan, jer je počeo zdušno lizati kapljice pive koje je Stane prolio po njegovom crnom krznu. Išli smo mu potražiti vode. Bio nam je zahvalan, skoro je dušu ispustio ne bi li se napio, baš smo ga usrećili. Sada je na nam bio red, i tako jedna za drgom nizale se boce, a mi smo sve više bili dobre volje. Odjednom se spojila boja terena, stola i okoliša, sve je bilo u zelenom tonu, a nakon svega i mi smo se uklopili u taj ambijet poput malih zelenih.