Zabavila sam se neki dan gledajući na TV-u naše 'pametne' i 'savršene' političare, koji su svojom nezavidnom retorikom prostor Parlamenta pretvorili u Kokošinjac. Scene bi bile prava poslastica za Georga Orwella. Bila bi to još jedna moguća životinjska farma u djelu.
Sjećam se kao mala djevojčica, kada sam uvijek promatrala kako stari pijetao stoji na vratima kokošinjca i svaku koku kljucne kada ona želi ući, a s pijetlom se posebno obračuna. U ovome slučaju bilo je očito rivalstvo i naklonost prema dugom spolu, što se može nazvati normalnom situacijom. No u sabornici je prevladavala nenormalna situacija. U tom slučaju bilo je malo drugačije izraženo rivalstvo i to usmjereno u korist za 'stolac' i 'džep', vlastiti, naravno. Gledajući saborsku raspravu na temu ' izglasavanje povjerenja premijerki'. Kojega li cirkusa? Od naroda je otpisna već odavno, te se od povjerenja više ne nazire niti 'P'. Jedina joj je zasluga ta, što je digla 'šapu' s nedodirljivih kriminalaca, za razliku od Sanadera. Imala sam dojam da se nalazim u razredu đaka kojemu je učiteljica dala za domaću zadaću da nauče prastare izrijeke, poslovice ili neke smiješne doskočice. Sve u svemu doimalo se kao prava cirkuska predstava, ili možda 'team building' saborskih usidjelica ili onih koji to nisu. Šeks je besprijekorno glumio glavnoga pijevca, koji je svakoga malo kljucnuo. Milanović je kao ljuta zmija siktao na sve strane. O njemu sam imala do nedavno bolje mišljene. Zadnjim nastupom sve je palo u vodu. On je svoje specijalne izrijeke govorio na stranom jeziku, valjda kako ga nebi razumjeli oni kojima su namijenjene. Mršić me ugodno iznenadio, ne prvi puta. On je pravi lav, i ponosna sam na svog gradonačelnika, kao i uvijek. Lesarova misao kojom se nadovezao na premjerkinu, posebno mi se svidjela. Bila je to vrlo mudra izrijeka koja ima zaista svoju jačinu i jasnu poruku. Bravo Dragutine! Friščić je savršeno glumio kulturnog seljaka. Konačno malo mira za uglednog gospodina. Bila je to prava zbirka političkih 'bisera' klaunskih faca. Jadan narod, sam si to zaslužio.
Pitala sam se za što im služe one gomile papira koje su smiještene ispred svakoga od njih na saborskim klupama. Sigurno ga proučavaju i čitaju prije spavanja, kako bi lakše zaspali.. slaba je korist od njihova učenja. Šteta tih drveća koja su žrtvovana da bi im služila samo kao jastuk za pod glavu. Druge koristi niti nema od svega toga.
Zaključila sam, a nisam jedina, da smo okruženi s političarima, koji su poput robe s greškom. To su ljudi koji nisu čuli ili nisu naučili ništa o alatima fiskalne politike, a kamoli da bi te iste znali i primjeniti. Oni znaju samo izgovarati poslovice i stare izrijeke, scenarij je to davno izgubljenog vremena. Bolje da si osiguraju mjesto na groblju nego u saboru. Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar