10 dana u ratnoj Siriji, Gorana Šafareka

Predavanje Gorana Šafareka o 10 dana u ratnoj Siriji u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica

 U ponedjeljak 21.3.2016. godine u 19 sati u Stručno-znanstvenom odjelu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica Goran Šafarek, poznati koprivnički biolog, publicist, fotograf i snimatelj, održat će predavanje o 10 dana provedenih u ratnoj Siriji.

Rat u Siriji traje već pet godina, s velikim posljedicama i za Europu kroz izbjegličku krizu. Unatoč tome, malo se zna o trenutnom stanju, ali i uzrocima rata. Goran Šafarek je snimajući dokumentarac i pripremajući ratnu reportažu o stvarnom stanju u ovoj zemlji boravio u Siriji 10 dana i prenijet će svoja iskustva.

Goran Šafarek rođen je 1977. u Koprivnici gdje je završio osnovnu školu i opću gimnaziju. Diplomirao je na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu na kojemu se i zaposlio kao znanstveni novak – asistent. Objavio je preko sto članaka (i tekstove i fotografije) u različitim časopisima, a autor je i brojnih samostalnih fotografskih izložbi te održao je nekoliko desetaka znanstveno popularnih predavanja širom Hrvatske. Objavio je knjigu Drava – koprivnička Podravina, Ušće Mure – Hrvatska Amazona, Rijeke Hrvatske, Crna mlaka, Životinje Hrvatske, Šoderica – podravsko more, a u pripremi su nove (Vodeno blago Hrvatske…). U suradnji s Hrvatskom televizijom snimio je dokumentarne filmove Tajna šarene evolucije, Džungla u oceanu i Povratak zelenog raja, Crna Mlaka, Ušće Mure – hrvatska Amazona, Šoderica – podravsko more, a za mađarski NP Dunav Drava i hrvatsku udrugu Zeleni Osijek snimio je film Srednje Podunavlje  - srce europske divljine. Jutarnji list stavio ga je na listu na listu “100 ljudi koji su učinili Hrvatsku boljom”. Dobitnik je Medalje grada Koprivnice za sveukupni doprinos promicanju vrijednosti prirode u svrhu održivog razvoja.

Maja Krulić Gačan

Susret s manijakom!

Idem jučer s posla, i osjetim iza sebe na kratkoj udaljenosti nečije korake, koji baš, nisu bili previše bučni, malo pogledam krajičkom oka i vidim samo crveni jaknu, ne razmišljam o spolu. I tako hodam ulicom prema doma, i uživam gledajući vrtove u kojima se bude proljetnice. Kad odjednom osjetim nečiju ruku koja me uhvatila za stražnjicu. Pogledam, tip poznat, kojega često srećem posvuda, rekla bih posvuduša muškog spola, uhvatila me za rit. Okrenem se i i vidim blentavu poznatu facu, velim mu: manijak jedan retardirani, sram te bilo, hoćeš da policiju pozovem sad, kaj ti ne vidiš da su pune novine manijaka, i ti si među njima. Počeo se ispričavati.. jedva sam se suzdržala da ga ne opalim staškom po tintari. A došla mi je želja da ga pljuskam na ulici, jedvam sam se suzdržala. Nisam se već dugo tukla javno, od škole..hehe..mogla sam na njemu ponoviti gradivo. Inače sam više puta primijetila da me taj tip prati, vozi se biciklom i stane na raskrižju, prekriži ruke i čeka dok se ne približim, onda ode. Ali ne polažem važnost niti brigu na takve. Glavno da ne nosi pušku sobom. Preblentav je za takve aktivnosti.
Inače toga tipa i još drugim možete uvijek i svuda sresti, u kafiću Art, u crkvi, na cesti, a ekipu možete prepoznati po mirisu koji ispuštaju a koji je ravan krdu koza ili ovaca. U kafiću ekipa uvijek bulji  u ženske, bez obzira s kim bile u društvu, narvno koje si odaberu.
Cure i žene, pazite kada šećete i hodate ulicama Koprivnice, okrenite se par puta iza sebe, možda je iza vas koprivnički manijak koji želi hvatati vašu guzicu.